Posawiner Haubenhuhn Entwurf EE - deutsch Kroatisches Zwerghuhn Entwurf EE - deutsch Kroatiner Entwurf EE - deutsch SISAČKI PREVRTAČ
Podrijetlo: Hrvatska, Sisak i okolica, gdje je uzgojen u 19. stoljeću. Ukupni dojam: Nešto manjeg rasta, skladnih proporcija, dugokog stava, vrlo živahan golub s okruglom kapom koja završava s rozetama. Pasminska obilježja: Glava: Okrugla, s širokim čelom i okruglom, nešto odstoječom kapom koja završava s rozetama. Oči: Biseraste kod jednobojnih; tamne kod bijelih i srcastih. Obočnice uske i blijede do svjetle boje mesa. Kljun: Srednje dugačak, široko usađen, svjetle boje roga kod bijelih i srcastih, taman kod crnih, plavih i srebrnih jednobojnih. Fleka na vrhu kod srcastih dozvoljena. Nosne bradavice malo razvijene, glatke. Vrat: Kratak, zbijen, grlo dobro zaokruženo. Prsa: Široka, dobro zaokružena, blago isturena. Leđa: Široka, s repom čine jednu ravninu, lagano opadajuća. Krila: Dobro razvijena, na repu nošena, kraj repa ne dosežu. Rep: Zatvoren, dobro složen, nešto duži od krila, nastavlja liniju leđa. Noge: Kratke, neoperjane; Boja noktiju u skladu s bojom kljuna. Perje: Dobro razvijeno i i čvrsto naliježuće. Obojenost: Jednobojni u bijeloj, crnoj, tamnoj (dun), crvenoj, žutoj, srebrnoj, plavoj s crnim prugama i blijedoplavoj s tamnim prugama. Srcasti u crnoj, tamnoj (dun), srebrnoj, plavoj, blijedoplavoj,crvenoj i žutoj boji. Bjelošpicasti i tigrasti u svim navedenim bojama. Boje i crtež: Sve boje ravnomjerne, čiste i intenzivne. Kod srcastih su obojeni dijelovi simetrični i dobro ograničeni. Bijeli su: glava, partikla na prednjem dijelu vrata, trbuh, leđa i krila s izuzetkom ramenog perja; Crtež partikle je dužine kljuna prislonjenog uz vrat. Obojeni su: kapa, donje strane vrata, prsa, rameno perje (leđno srce) i rep s repnom dekom. Obojenom klinu i obojenom perju tura se teži. Bjelošpicasti su sa 7 do 10 bijelih letnih pera, ostalo perje je obojeno u istim navedenim bojama. Tigrasti su, po bijeloj temeljnoj boji, prošarani, po mogućnosti, ravnomjenim pojedinačnim objenim perjem, u naprijed navedenim bojama; letna pera i rep su obojeni. Grube greške: Grubo i predugačko tijelo; visok stav; usko čelo; špicasta i dugačka glava; predugačak i pretanak kljun; ispod repa nošena krila; nepravilna kapa; nedostatak rozeta; grube ili crvene obočnice; mat ili nečiste boje; jako pogrešan crtež kod srcasti. Kod bjelošpicastih: više od dva bijela letna pera razlike; obojeno pero između bijelih; viže od 10 i manje od 7 bijelih letnih pera; Kod tigrastih: neravnomjeran i neujednačen crtež; bijelo perje u repu i letnim perima. Ocjenjivanje: Ukupni dojam – oblik i držanje tijela – glava – kapa i kljun – boja i crtež – boja očiju i obočnica. Veličina prstena: 7
ZAGREBAČKI PREVRTAČ
Ova pasmina golubova nastala je 1920. godine križanjem kapucinera, bečkog kratkokljunog i orijentalnog prevrtača. Pasmina je registrirana u Zagrebu 1925. godine o čemu postoje zapisi u predratnom listu " Prijatelji životinja " koji je tiskan u Zagrebu 30- ih godina. Tada su već uzgojeni golubovi s visećim krilima, velikom kukmicom i dobro dignutim i širokim repom, ali s uskom glavom i nešto dužim nogama. Tada su ih uzgajatelji jednostavno zvali " purcleri ". Tijekom II. svjetskog rata mnoga jata su uništena i bilo je potrebno dosta vremena da se pasmina obnovi. Poslije 1950. godine pasmina se ponovo počela uzgajati u većem broju. Križanjem s kečkemeterom i komaromskim prevrtačem stvoren je nekadašnji tip i izgled ovog goluba. Tako je drugi standard nastao 1073. godine na inicijativu " Udruge uzgajatelja malih životinja " osnovane 1925. godine u Zagrebu.
Zagrebački prevrtač je golub srednje veličine, skladnih proporcija, niskih nogu s bogatom kapom, vrlo živahan, perja čvrsto priljubljenog uz tijelo.
Glava mu je omanja, okrugla s visokim i širokim čelom. Na zatiljku je kukmica bogata perjem, nešto viša od tjemena glave ( 2- 3 mm ) i proteže se od uha do uha, malo je razmaknuta od potiljka, na krajevima se završava rozetama od finog perja dužine 10- 15 mm, koja se spušta nadolje po vratu. Gledano sa zadnje strane glave, kapa sa rozetama izgleda kao dva spojena cvijeta, a sa prednje strane spušteni dijelovi rozeta izgledaju kao izokrenuti češalj. Kljun je kratak, u korijenu širok, te na vrhu tup, što više usađen u glavu. Spojna crta kljuna treba ići kroz zjenicu oka ili ispod nje ( manja greška ). Nosnice su male i bijelo naprašene. Boja kljuna je uvijek svijetlo rožnate boje kao i nokti, a kod crnih i tamnih primjeraka dozvoljava se malo tamniji kljun.
Oči su biserno bijele, djeluju nešto krupnije, obrubljeni su očnim rubovima bijelo- žučkaste boje, širine 2-3 mm koji moraju biti glatki. Tamne oči imaju bijeli primjerci, kao i tigrasti primjerci bijele glave.
Vrat je pri glavi tanak, a naliježe široko i zvonasto na trup. U gornjoj polovici vrat je nešto povijen unatrag i pri hodu malo se ljulja naprijed- natrag.
Prsa su dobro razvijena, lijepo zaobljena, te djeluju malo izbočeno iz ramena, okrugla su i sa trbuhom lijepo spojena u laganoj krivulji.
Leđa su široka, što kraća, konkavnog oblika.
Krila su dobro razvijena, neznatno kraća od repa, opuštena i skoro dodiruju tlo.
Rep je širok, ima 12- 18 čvrstih pera koja moraju biti dobro priljubljena jedna uz drugo. Golub ga nosi pod kutom od 45°- 55° u odnosu na pod. Rep je u korijenu uzak, a prema krajevima se širi za najmanje 15° ( širina ramena goluba ).
Noge su kratke i koso postavljene, vatreno crvene boje te moraju biti bez perja, a golub dok stoji ostavlja dojam kao da poskakuje na mjestu. Nokti pak moraju biti boje kljuna.
Perje je gusto, dosta čvrsto, uvijek priljubljeno uz tijelo i intenzivno svijetle boje.
Boje i šare: Uzgajaju se jednobojni primjerci u svim osnovnim bojama ( bijeli, plavi, crveni, žuti, crni ). Priznate su i dopunske boje: srebrna s krilnim prugama i bez njih, brončana, kovana (plava) i prugasta. Postoje i tigrasti primjerci kod kojih je osnovna boja bijela, a išarani su jednom od osnovnih boja. Boje su intenzivne.
BRODSKI PREVRTAČ
Brodski prevrtač kako i samo ime govori potječe iz Slavonskog Broda. Smatra se da su prvi golubovi, od kojih je nastao današnji brodski prevrtač, donešen u Slavonski Brod pedesetih godina.
Ime koje se veže za spomenute golubove je izvjesni gospodin Kopič, koji je po zanimanju bio lačar. Točno porijeklo donešenih golubova nije poznato iako su podsječali po svom izgledu na prevrtače iz istočnih evropskih zemalja. Donešeni golubovi su završili kod gospodina Rema, koji ih uzgaja te se od njega šire po cijelom gradu i okolici. Osim tih golubova zna se da su u tim prvim uzgojnim koracima korišteni i komaronski prevrtači, zagrebački prevrtači, orijentalni prevrtači. Zadnje križanje sa domicilnim golubovima izvršeno je sedamdesetih godina i to sa indijskim podnim prevrtačima. Sva ova križanja svakako su poboljšali odrečene osobine današnjeg brodskog prevrtača, ali su i u mnogo čemu bila i korak unazad. Večina rasa sa kojima se križao brodski prevrtač nemaju tako dobro i jasno izražene prevrtačke sposobnosti. Upravo zbog toga se od bilo kakvih daljnih križanja i odusta Današnji brodski prevrtač je u največoj mjeri plod uzgoja i ustrajnosti velikog broja
zaljubljenika ovog goluba koji su prisutni na području današnje Brodsko - posvske županije i šire. Osnovni cilj uzgoja na ovim prostorima je bilo i ostalo prepoznatljivo što kvalitetnije prevrtanje. Upravo iz tih razloga zanemaren je u odrečenu ruku sam izgled ovog goluba, koji je sam po sebi dugogodišnjim uzgojem u večoj mjeri neslužbeno standardiziran u prisutnoj populaciji golubova. Danas na području Brodsko - posavske županije po zadnjim podacima oko 300-tinjak golubara uzgaja ovog goluba. Najčešča jata broje otprilike 30-ak golubova s čime dolazimo do jedne impozantne brojke golubova ove rase. Osim u ovoj županiji velika populacija brodskih prevrtača nalazi se u Bosanskoj posavini, točnije Odžaku i Orašju, isto tako i po cijeloj Hrvatskoj su zabilježeni pojedinačni uzgajivači ovog goluba. Kako su se ljudi iz Brodsko - posavske županije selili u druge zemlje tako su i golubari meču njima svog najomiljenijeg goluba odnosili sa sobom tako da se danas pouzdano zna da ga ima u Njemačkoj, Nizozemskoj, Australiji i Kanadi. Sve ovo ovom golubu daje karakteristike jedne ustaljene rase, koja ima svoju povijest i sigurno dobru budučnost.
Prvo što se može uočiti na ovom golubu je to, da on svojim opčim izgledom daje utisak jednog sportskog goluba, goluba prevrtača. Brodski prevrtači u največem broju nemaju krunu na glavi iako postoje primjerci s njom koji su u puno manjem broju.
Prevrtanje je osnovna karakteristika ovog goluba. Brodski prevrtači počinju prevrtati relativno rano, najčešči oblici prevrtanja u samom početku su tzv. lastiranje, propadanje na rep, okretanje jednom ili više puta uz propadanje (tzv. rolna). Svi ovi oblici kod starog i formiranog goluba su nepoželjni. Prvi način prevrtanja i ujedno onaj kojeg cijene svi uzgajivači ovih golubova je okretanje tzv. dvojke, tj. dvice. Radi se o okretu unazad za vrijeme leta i to dvostrukom. Taj dvostruki salto unazad okreče izuzetno brzo tako da ne gubi na visini i na smjeru leta. Brodski prevrtači kako prevrču ödvicuöu zraku iznad kuča u slobodnom letu tako znaju prevrtati i u preletu izmeču kuča, a pojedini primjerci i u samim tavanima ili golubinjacima. Poželjno je da golub okrene što više ödvicaöna odrečenoj udaljenosti, a da pri tome ne gubi na visini, normalno i lagano leti te da ne okreče nikakve druge oblike okretanja. Svako okretanje po jedan puta ili propadanje na rep i lastiranje smatra se greškom, dok je okretanje več spomenute örolneönepoželjno. Mnogi golubovi pogotovo mladi znaju prevrtati örolnu do zemlje te ponekad tako i poginuti. II STANDARD GLAVA: brodski prevrtač ima okruglastu glavu s neznatno ravnim tjemenom, srednje je veličine poput engleskog tiplera.
OŻI: Perlaste, odnosno bijele su boje, izuzev bijelih golubova kod kojih su tamne, očni okviri su bijele do ružičaste boje i srednje su razvijeni.
KLJUN: Srednje veličine s malo povijenim vrhom, boja kljuna ovisi o boji goluba, a kreče se u rasponu od bijele, preko boje mesa do crne boje. Poželjno je da je u korelaciji s bojom noktiju. Izuzetno su cijenjeni crni golubovi s bijelim kljunom i bijelim noktima.
VRAT: Srednje je dužine i u donjem dijelu dobro razvijen te sa prsima čini lijepu cijelinu.
PRSA: Što šira, puna i dobro zaobljena.
LE\A: Ravna, široka i blago padajuča prema repu.
KRILA: Srednje jaka, bogata perijem, leže na repu, te dobro zatvaraju leča.
REP: Nešto duži od krila i dobro složen.
NOGE: Kratke do srednje dugačke, crvene boje, poželjno je da boja noktiju bude u korelaciji s bojom kljuna.
PERJE: Kompaktno, dobro složeno, gusto i sjajno.
BOJE: Uz osnovne boje: bijelu, crnu, crvenu, žutu, prisutna je i plava, fako/žuta, crvena/i pepeljasta. Żesti su golubovi sa bijelo obojenim letnim perima te šareni golubovi. Kod šarenih golubova poželjno je da su u dvije boje mečusobno pravilno složene - odrezane.
GREŠKE: Predugačko i visoko tijelo, dugačka i uska glava, uzak i skroz ravan kljun, nejednake po boji i žute oči, izraženo crveni očni okviri, dugačak vrat, uska leča, perje bez sjaja viseča krila i uzdignuti rep.
VEĆA GREŠKA: Neprevrtanje.
BROJ PRSTENA: IV 
SLAVONSKI PREVRTAČ
PODRIJETLO:
Zapadna Slavonija
POVIJEST:
Ovaj golub egzistira više od 100-tinjak godina na prostorima oko Đakova, Sl.Broda, Požege, N.Gradiške, Lipika i još nekih mjesta. Vjerojatno je nastao križanjem nekih mađarskih golubova s nekim tada lokalnim, vjerojatno turskim golubovima. Kruna i kratki kljun odaju udio mađarskih golubova dok dobro prevrtanje je odlika turskih golubova.
PASMINSKA OBILJEŽJA
GLAVA:
Gotovo kockastog oblika ali sa zaokruženim bridovima širokog i dobro izraženog čela, visoko nasađene okrugle kape s ili bez rozeta.
OČI:
Biseraste boje, kod bijelih tamne. Krvne žilice dozvoljene; obočnoce dvostruke, blijede.
KLJUN:
Jedva srednje dugačak, u korijenu širok i debel, a vrh lijepo zaobljen. Kod crnih i plavih taman a kod ostalih svijetao.
VRAT:
Srednje dugačak, prema nazad lagano izvijen.
PRSA:
Snažna, dobro zaokružena, isturena.
LEĐA:
Široka, dugačka, lagano padajuća.
KRILA.
Duga i snažna, na repu nošena.
REP:
Sastavljen od 12-14 pera, zatvoren, nošen u produžetku s linijom leđa.
NOGE:
Kratke, neoperjane.
PERJE:
Dugačko, dobro razvijeno, široko.
OBOJENOST:
Jednobojni i šareni u svim bojama.
BOJE I CRTEŽ:
Boje po mogućmosti zasićene i ravnomjerne. Dvobojni s bijelim letnim perima, prošaranom glavom, te šareni.
GRUBE GREŠKE:
Mala glava, usko,nisko čelo, tanak i dugačak kljun, kratka figura, viseća krila.
STANDARD HRVATSKE IZVORNE PASMINE PERADI
 HRVATICA POVIJEST I NASTANAK Posebnu gospodarsku vrijednost početkom ovog stoljeća u seoskim domaćinstvima na području Međimurja i Podravine imala je domaća kokoš, ili kao su je tada zvali “ dudica “. Vrlo skromna u ishrani uz dovoljno zelene hrane ( paše ) daje kvalitetno, ukusno meso, odlikuje se dobrom nosivošću jaja, a uz to je izvanredna kvočka ( dadilja ). Radi svih navedenih svojstava i otpornosti na bolesti vrlo se brzo raširila na područjima uz tok rijeke Drave.Prve korake odabiranja i stručnog nadzora ove kokoši napravio je 1917. Godine Ivan Lakuš ( 1891- 1949 ) iz mjesta torčec u Podravini. Na izložbama malih životinja u Zagrebu 1936. Godine ova kokoš osvaja treću nagradu, a godinu dana kasnije u Leipzigu prvu.Najveći uspjeh domaća kokoš postiže 1937. Godine na državnom dobru “ Karađorđevo “ kraj Bačke Palanke, gdje je održano natjecanje kokoši u nešenju jaja.Ova je pasmina dala najbolje rezultate i tom prilikom dobila ime hrvatica. Ratno doba i kasniji prodor hibridnih pasmina potpuno je potiskuju. Godine 1987. Vladimir Čižmešija iz Donje Dubrave pokrenio je akciju povrata ove kokoši na područje Međimurja i Podravine. Prikupljeno je tridesetak primjeraka i formirano matično jato. Nekoliko godina kasnije na području Virovitice isti program provodi Večeslav Vostrel. 
OPĆI IZGLED
Danas se ova kokoš uzgaja u tri osnovna tipa obojenosti: crni, crveni i jarebićasto- zlatni.
Crni tip je metalnozelenog sjaja, pijetao i koka imaju narančasto- žuto obojeno perje na vratu. Kod pijetla je i perje na sedlištima isto takove boje. Crveni tip- pijetao i koka su ciglasto- crene boje. Vrat je narančastožut. Kod koke prsa i trbuh su svijetlo smeđe boje dok su leđa i krila pokrivena perjem koje je u središtu oker- žuto, a okolo tamno smeđe boje. Rep je crn. Pijetao ima leđa smeđe do modrocrvene boje, prsa trbuh i rep su crne sjajne boje. Tjelesna težina današnje kokoši hrvatice se kreće kod pijetla 3,5- 4 kg, a kod koke 2,5- 3 kg. 
GLAVA: mala, bez kape. KLJUN: rožnati- svijetliji kod crvenog i zlatnog tipa, a tamniji kod crnog tipa. LICE: jarkocrvene boje. KRIJESTA: crvene boje, jednostruka, finog tkiva, kod pijetlova sadrži 6 i više pila, kod starijih koka klapa na jednu stranu. PODUŠNJACI: mali, ovalni, bijeli. PODBRADNJACI: srednje veliki i crveni. VRAT: proporcionalno dug prema tijelu TIJELO: pripada trokutastom tipu- dugo ispruženo s dobro priljubljenim perjem PRSA: duboka, dobro zaobljena i široka LEĐA: široka REP: kod pijetla mora biti uzdignut pod pravim kutem u odnosu na leđnu liniju, jakih pera prvog i drugog reda srpova, koja su postavljena u pravilnim lukovima, kod koke trokutastog oblika. Uvijek crne boje. NOGE: jake, s četiri prsta, cjevanice što kraće, kod crvenog i jarebičastog tipa bijele boje, a kod crno-zlatnog i crnog - sivkaste. Nokti su u korelaciji s bojom kljuna. Neoperjane. Nosivost jaja kod odličnih uvjeta držanja i ishrane kreće se od 200- 240 komada jaja na godinu. VELIČINA PRSTENA: za pijetla 22, a za kokoš 16. 
STANDARD DRAVSKE GUSKE
PORIJEKLO I NASTANAK:
Ova pasmina gusaka najviše je rasprostranjena uz tok rijeke Drave, u Međimurju, Podravini i Baranji. Nalazimo je još na području oko desnih protoka rijeke Drave i uz rijeku Savu. To je stara hrvatska izvorna pasmina gisaka koje se tradicionalno ekstenzivno uzgajala na prostranim pašnjacima navedenih područja. Po svom izgledu vrlo je slična divljoj guski
( Anser cinereus ) od koje je nastala. Nastajanjem maočvarnih, naplavnih područja i pašnjaka te pretvaranjem istih u plodne oranice, životni prostor dravske guske sveden je u seoska dvorišta. Sadašnjoj malobrojnosti dravske guske doprinjela su i mnogobrojna križanja s stranim pasminama: kineskom, tuluškom, emdenskom, pomeranskom i raznim industrijskim hibridima. Opasnost nastanka ove guske uočili su uzgajatelji životinja iz međimurskog mijesta Donja Dubrava i 2000. Godine počeli s programom obnove i očuvanja pasmine.  
OPĆI IZGLED:
Dravska guska je niska, zdepasta, kratkih nogu. Malo uzdignutog tijela, okomoto postavljenog i prilično širokog vrata. Male glave od koje skoro polovicu zauzima kljun. Uzgaja se u raznim kombinacijama sive i bijele boje. Vrlo rijetko je bijele boje. Postoje primjerci sa i bez kukmice na glavi. Dimorfizam među spolovima je slabije izražen. GLAVA: Prilično mala u odnosu na tijelo. Prosječna duljina s kljunom je 150 mm, a visina 60 mm. Tijemena linija u blagom luku povezuje kljun i zatiljak. Kod primjeraka s kukmicom, ista je smještena na kraju tjemena. Širine je 20 mm, duljine 30 mm i podignuta 15 mm. KLJUN: Narančastocrvene boje trokutastog oblika širine u korijenu 40 mm i duljine 60 mm. Gornji dio kljuna je na kraju malo zaobljen i u obliku polugruga širine 20 mm blijedoroza boja. LICE: Operjano. Malo izbočeno. OČI: Elipsaste. Duljine 15 mm i širine 10 mm. Okvirene su narančastosrvenim okvirom širine 1 mm. Sredina oka je crni krug, šarenica ili iris je svijetlo do potpuno tamno plave boje. VRAT: Prilično jak. Okomoto nošen , duljine 220 mm. Kod mužjaka 10% duli. U donjem dijelu stožasto prelazi u prsa. PRSA: Lijepo razvijena. Poluokruglo zaobljena. Izbočena padajućim kosimpravcem preko trbuha povezuju zadnji širi dio tijela. TIJELO: Kratko, zdepasto i prilično čvrsto. U zadnjem dijelu šire - jajolikog oblika. Kod starijih ženki na trbušnomdijelu nalazi se jednodjelna kobilica simetrično smještena izmežu nogu koje ne smije dodirivati tlo. Kod starijih mužjaka je dozvoljena malo naznačena kobilica. Ukupna duljina tijela ženke je 800 mm, a mužjaka 850 mm. 
LEĐA: U ramenima prilično široka. U blagoj pravilnoj lučnoj liniji povezuje donji dio vrata s korijenom repa. REP: Nošen neznatno iznad linije leđa. Lijepo složen. Duljina 150 mm. KRILA: Krila čvrsta, dugačka, čvrsto priležu uz tijelo. Leže na repu od kojeg su kraća 40 mm. Krila prea prvog reda duljine su 320 mm, a prosječni raspon krila 1560 mm. BATACI: Dobro razvijeni. Bogato obrasli perjem. NOGE: Krake i uvijek u korekciji s bojom kljuna, a nokti uvijek u korekciji s vrhom gornjeg dijela kljuna. Ukupna duljina noge s ispruženim srednjim prstom je 320 mm. Od toga natkoljenica ili batak čini 180 mm, potkoljenica 80 mm i srednji prst 80 mm. PRSTI: Tri prsta postavljena su s prednje strane noge i pravilno su povezani plivačom kožicom do korjena nokta. Četvrti prst nalazi se na stražnjem dijelu noge, skrenut prema dolje i upola je kraći od prednjih. Iste su boje kao noge. BOJA: Teži se uzgoju u tri osnovna tipa obojenosti:
1. Bijelo-sivkasto plava
2. Bijelosiva
3. Siva boja BIJELO - SIVKASTO PLAVA BOJA Bijela boja je po cijelom tijelu. Osim na krilima gdje se ravnomjerno, simetrično izmjenjuju bijela i siva oivičena bijelom pera. Isto takvo, sivo bijeloovičeno perje pokriva batake u obliku ležećeg plovka ( "splavodi") i gornji dio repa. BIJELOSIVA BOJA Osnivna boja je bijela. U tamnosivoj boji su glava i trećina gornjeg dijela vrata. Bijeloovičena tamnosiva pera pokrivaju polovicu krila u obliku srca, s vrhom okrenutim prema repu, te gornji dio repa i "splavode" iznad bataka. SIVA BOJA Jednobojno tamnosivo obojena glava, gornji dio vrata i leđa ispod krila. Svijetlopepeljasto - sive boje je gornji dio vrata, prsa i trbuh do nogu. Krila su pokrivena bijeloovičenim tamnosivim perjem, kao i gornji dio repa i splavodi iznad bataka. Bijeli je donji dio trbuha i podrepno perje. Prelazi između bijele i sive boje trebaju biti pravilno ocrtani i jasno vidljivi. MASA: Kod normalne ishrane tjelesna masa kreće se između 4 i 5 kg, a ukoliko se guske tove između 6 i 7 kg. VELIČINA PRSTA: 22 mm. BIOLOGIJA: Dravska guska prvi put snese u starosti od 9 - 10 mjeseci. Nese u veljači i ožujku. Prosječno snese 10 - 15 jaja na kojima leži 30 dana. Izleže se 10 - 12 guščića. Jaja su bijele ljuske, mase 140 do 160 g. Dravska guska je plodna ukupno 8 - 10 godina, a može živjeti 30 godina. 
Opći dojam: Ima lijepo i skladno građeno tijelo sa posebno lijepom kukmom na glavi koja ju ćini još ljepšom. Dobre naravi, jako pitoma, dobra nesilica sa posebno kvalitetnim mesom. Glava: Srednje velika sa lijepo formiranom velikom okruglom kukmom na sredini glave (kod pijetla malo opuštenija). Kljun: Jak, srednje velik, malo povijen, žuto sive boje kod svijetlijih, a tamniji kod tamnijih. Krijesta: Lijepo nazubljena, malo opuštena na jednu stranu, crvene boje. Lice: Crvenkasto, oko oka glave. Podušnjaci: Srednji, kod svijetlijih žuto ružičasti, a kod tamnijih sivkasti. Podbradnjaci: Srednje dužine, crvene boje.  
Vrat: Srednje dug, jak, dobro obrastao perjem. Prsa: Izbačena, jaka i široka, malo zaobljena i lijepo razvijena. Leđa: Široka, kratka, malo opuštena prema repu. Rep: U pijetla lijepo razvijen sa jednakim srpovima. Krila: Srednje veličine, čvrsta, dobro priljubljena uz tijelo. Bataci: Jaki, dobro razvijeni i obrasli perjem. Noge: Srednje visoke i jake, žute boje, kod tamnijih tamnije, čiste bez gača. Prsti: Jaki, u boji nogu, s noktima boje kljuna. Boja perja: Ima ih u svim čistim bojama, kao i grahorastih i prskano šarenih. Težina: Kokoš do 3,5 kg, pijetao do 4,5 kg. Jaje: Dosta krupno, malo izduženo. Broj prstena: Za pijetla II, a za kokoš III. 
STANDARD VELIKOG BIJELOG - OPALJENOG KUNIĆA
POVIJEST I NASTANAK
Prvi primjerci bijelo opaljenog kunića pojavili su se u Bjelovaru 1975. godine kod gosp. Međimurca i iste godine kod gosp. Bednjačića i gosp. Pavlekovića. U leglima velike činčile pojavljivali su se crni kunići sa bijelim paležom, s obzirom da je gosp. Bednjačić bio vrhunski sudac i instruktor znao je da se pojavila nova rasa kunića. Parenjem opaljenih kunića međusobno u srodstvu mladunci su poprimali sve osobine svojih roditelja. Da bi se dobila svježa krv gosp. Bednjačić je primijenio povratno parenje s velikom činćilom do F-3 generacije čiji su potomci 100% opaljeni kunići. Na više lokacija se radilo na selekciji tog kunića te 1979. godine gosp. Bednjačić načinio radni standard pa se taj kunić počeo izlagati na izložbama i ocjenjivati. 1980. godine rasa je priznata i pod nazivom Veliki bijelo opaljeni kunić (grosse weisse grannen), 1981. godine kunić je uvršten u Jugoslavenski standard na stranici 221. Nakon toga dolazi do širenja pasmine po cijeloj Hrvatskoj te nešto malo po BiH i Vojvodini. U Hrvatskoj: Donja Dubrava, Daruvar, Varaždin, Virovitica, V. Gorica, Vukovar. Uzgajivači iz tih mjesta ujedno su i najzaslužniji za opstanak tih kunića. Kunić je dobio predznak hrvatski zato što je nastao u Hrvatskoj i u najvećem djelu se u Hrvatskoj i uzgaja. Uzgajivači u Donjoj Dubravi dobili su crnog kunića sa crvenim paležom, parenjem sa kunićem sa bijelim paležom dobili su bijelog kunića sa tamnim paležom. TIP I OBLIK TIJELA:
Veliki bijelo-opaljeni kunić ima prilično veliko, mišičavo tijelo valjkastog oblika, to znači da je jednako duboka kao i visoko. Jake, čvrste i uspravne noge, vrlo razvijena glava sa širokim čelom i punim obrazima daju ovom kuniću posebnu pasmisku vrijednost. Kod kunica dozvoljen mali podbradak. MASA:
Masa se kod zrelih primjeraka kreće od 4,5 na više kg. KRZNO:
Dlaka krzna je srednje duljine. Vunica gusta i dobro razvijena. Pokrovna dlaka ne smije biti preoštra. Štavljeno krzno djeluje vrlo dekorativno, što znači da ovaj kunić ima višestruku gospodarsku vrijednost. OBILJEŽJE:
Kunić se uzgaja u tri osnovne boje: crnoj, smeđoj i plavoj. Bijele oznake nalaze se kao okvir oko nosnih otvora, oko očiju, na obrazima, zatim obrubljenost ušiju i na klinu zatiljka. Bijelo krzno zahvaća trbušni dio, prste prednjih nogu, te unutarnju stranu zadnjih nogu i repa.
Glava je dobro razvijena i izražena, široko čelo i puni obrazi. Uha mesnata i dobro obraštena. Pokrovna boja i sjaj. Pokrovna boja je sjajna. Jednolično razdijeljeni bijeli vrhovi osjatih dlaka nadvisuju pokrovnu dlaku od trbuha pa što dalje na strane.
Donja boja je tamno plane boje.
Ženske sazrijevaju s sedam mjeseci starosti, a godišnje imaju do četiri okota s po 7 -10 mladih kunića. GREŠKE:
Prosjeda pokrovna dlaka, veliki podbradak, veliki klin, manjak oznaka, bijela prsa, neravnomjeran raspored osjatih dlaka. TABLICA OCJENJIVANJA VELIKOG BIJELOG - OPALJENOG KUNIĆA
POSTANAK I OBLIK: Ovaj golub nastao je 1973. godine u donjem Međimurju, točnije u Donjoj Dubravi i okolnim mjestima. Dugogodišnjim selektivnim radom, nekoliko odgajivača, koji su po odredjenoj šemi sparivanja autohtonog goluba gačana sa lahorom i bačkim prevrtačem, došli do ovog primjerka goluba. Osim eksterijernih kvaliteta, ovaj se golub odlikuje živahnošću, temperamentom te dobrom plodnošću i brigom o potomstvu. Golub je nazvan "Međimurska lastavica" s obzirom na geo područje s kojeg potjeće i grupu golubova u koju je uvršten - grupa I golubovi oblika - u boji. OPĆI IZGLED: Međimurska lastavica je golub nešto veći od goluba uličara, prilično jačeg tijela, sa lijepim zaobljenim širokim grudima. Dužina tijela je od 31 do 35 cm. Raspon krila kreće se od 62 do 68 cm i visina od 20 do 23 cm. Važne karakteristike jesu: srednje velika glava s kapom ili bez, elegantan vrat, skladno tijelo i lijepo operjane te malo povinute noge. Boje treba da su čiste i jasne. GLAVA: je srednje veličine u proporciji s tijelom, blago zaobljena. Uzgajaju se primjerci sa i bez kape. Kapa je na glavi povijena prema gore i malo prelazi tjemenu liniju. OČI: su kod tamnijih primjeraka naranđasto-crvene do crvene boje, a okvir oka odgovara boji glave. Kod svjetlih primjeraka oči su tamne, a okvir oka je uzak i odgovara boji mesa. KLJUN je dugačak maximalno oko 2,2 cm. Gornji dio je na kraju malo povijen, uvijek u korelaciji sa bojom noktiju. NOSNICE su naznačene i bijelo oprašene. VRAT je srednje dugačak, prilično jak, blago povijen, prednji dio ima sladan prijelaz u naznatno zaobljene grudi. Podbradak treba da je polukružno zaobljen. GRUDI su lijepo razvijene, široke i malo izbačene. LEĐA široka u ramenima, sužuju se i padaju prema repu. Leđna linija je ravna. KRILA razvijena, lijepo složena i daju dojam dobrog letača. Priljubljena su uz tijelo pokrivaju lađa, leže na repu od kojeg su kraća 2 cm ili za širinu repne šare i ne ukrštaju se. REP - je srednje dužine, lijepo složen, u liniji leđa. Sastavljen je od 12 - 14 čvrstih pera i ne dodiruje podlogu. NOGE - srednje su dužine, dobro operjane, a pera na nogama su bijele boje ili u osnovnoj boji goluba. Dužina pera na prstima iznosi 3 -4 cm. Noge su prilično jakih butina i široko usađene u tijelo. Kod tamnih primjeraka nokti su crni, a kod svjetlih boje roga. PERJE - bogato, dosta kruto i lijepo prileže uz tijelo. BOJE I ŠARE - Ovi golubovi odgajaju se u osnovnim bojama: 1. jednobojni - plavi, crni, crveni i jnihovim nijansama, kovani, fako i u potpuno bijeloj boji. 2. Dvobojni - svjetli i tamni. Kod svjetlih je osnovna boja bijela. Bijeli je trbuh, leđa i pera po nogama, a po glavi, vratu, grudima, krilima i repu se naizmjenično smjenjujuosnovna boja i šare druge boje. Tamni primjerci imaju osnovnu boju plavu, crnu i crvenu te varijante tih boja. U osnovnoj boji su trbuh i leđa, a po glavi, vratu, grudima, krilima, repu i nožnim perima se smjenjuju osnovna i bijela boja. Što je raspored smjenjivanja boja pravilniji i više simetričan, to je grlo kvalitetnije. GREŠKE - sitna figura, horizontalno tijelo, viseća krila, šarena leđa i trbuh, slabo operjale noge, nejasne boje, trobojnost, nepravilna obojenost očiju, kratki kljun, uska glava, tanak dugačak vrat, nešto vertikalnije postavljene noge i širi rep od 14 pera. Noge ne smiju biti kraće od 12 niti duže od 15 cm - s ispruženim srednjim prstom. OCJENJIVANJE - veličina, oblik, boja, šare, perje na nogama, oči i opći utisak. VELIČINA PRSTENA - prsten broj 10 SLAVONSKI GAĆAN
 Podrijetlo: Golub koji se od davnina uzgaja u Slavoniji na seoskim domaćinstvima, gdje se gajio
zbog kvalitetnog mesa i raskošnog izgleda perja. Sredinom prošlog stoljeća, zaljubljenici ovog goluba počinju odabirati najljepše primjerke i on postaje izložbeni golub. Ukupni dojam: Golub krupnog i snažnog tijela, uzdignutog i elegantnog držanja, izraženog temperamenta i dobrog zdravlja, s bogatim gaćama. Pasminska obilježja: Glava: Sukladna tijelu, izdužena, zaobljena, s jasno izraženim čelom, glatka
Oči: Naranđaste do crvene kod obojenih i obojenoglavih, tamne kod bijelih.
Obočnice uske i jedva primjetne, boje sukladne boji perja.
Kljun: Jak, dugačak, svijetao do crn, u skladu s obojenošću perja. Nosne bradavice
srednje razvijene i blago uočljive.
Vrat: širok, srednje dugačak, bez guše.
Prsa: Široka, dobro zaobljena, uzdignuta.
Krila: Dugačka, snažna, nošena na repu, bez križanja.
Rep: Dugačak, Širok i dobro zatvoren, ne dodiruje tlo. Nošen koso s linijom leđa.
Noge: Srednje visine, jake, dobro postavljene i jako gaćaste s razvijenim orlovskim
perjem, (10 i više cm. dužina gaća ). Perje: Čvrsto, dobro naliježuće. Obojenost: Jednobojni: bijeli, plavi s crnim prugama, crni, crveni, žuti, smeđi, srebrni, blijedoplavi s tamnim prugama, plavokovani. Šareni: temeljna boja bijela sa
ravnomjernim obojenim dijelovima u svim naprijed navedenim bojama. Ocjenjivanje: Ukupni dojam - oblik i držanje tijela - gaće - glava i kljun - oči i obočnice - boja i crtež. Veličina prstena: 12
VUKOVARSKI KOKOŠASTI GOLUB 
Podrijetlo:
Nastao u Hrvatskoj pedesetih godina 20. stoljeća u Vukovaru i okolici križanjem mađarskog kokošastog goluba (čirke), kinga, maltezera, engleske modene i njemačkog modenezera. Prvi uzgajatelji izvornog tipa bili su: Pelikan, Šmit, Bunjevčev, Koch i drugi. Osamdesetih godina se masovno uzgaja u gradu Vukovaru i okolici pod nazivom "hener", a služio je za meso i kao golub podmetač za engleske gušane.
U vrijeme ratnih zbivanja u Vukovaru, golub skoro nestaje, da bi se devedesetih (1995.) ponovno počelo s uzgojem u progonstvu, odnosno s obnovom uzgoja. Obnovitelji uzgoja tih ratnih godina bili su Zlatko Menges, Ivan Polchert, Ivan Čutura, Antun Čulik i Tomislav Šegavac.
Stanje u uzgoju, zahvaljujući imenovanim entuzijastima je dovedeno na predratno i uzgojeno je trinaest boja, a 2000. godine vraćeni su u grad svojeg podrijetla, grad Vukovar, gdje dobiva današnje ime "vukovarski kokošasti golub".
Ukupni dojam:
Kokošast golub, srednje veličine, vodoravnog držanja tijela, širih, nešto povišenih prsiju. Pasminska obilježja:
Oblik: Kompaktan
Veličina: Srednja
Stav: Srednje visok
Držanje tijela: Lagano uzdignuto
Glava: Zaobljena, glatka, razmjerna veličini tijela, lagano izraženog čela.
Oči: Narančaste, kod bijelih tamne.
Obočnice: Uske, sukladne boji perja.
Kljun: Srednje dugačak, nosne bradavice srednje razvijene, bijelo
naprašene.
Vrat: Srednje debljine i dužine, nešto unazad povijen.
Prsa: Srednje široka, uzdignuto nošena.
Trbuh: Zaobljen.
Leđa: Srednje široka, lagano padajuća.
Krila: Kratka, naliježu na rep bez križanja, leđa pokrivaju.
Rep: Kratak, lagano povišeno nošen, dobro složen.
Noge: Srednje dužine, lagano savinute, srednje razmaknute, neoperjane,
Nokti sukladni boji kljuna.
Perje: Glatko, naliježuće. Obojenosti:
Jednobojni bijeli, crni, crveni, žuti, plavi s crnim krilnim prugama, blijedoplavi sa smeđim krilnim prugama, blijedocrveni s crvenim krilnim prugama, blijedožuti s žutim krilnim prugama, plavo-kovani, crveno-kovani i špricani u crnoj, crvenoj i plavoj boji. Boje i crtež:
Boje po mogućnosti čiste, zasićene i sjajne. Kod špricanih teži se ravnomjernosti rasporeda boja.
Grube greške:
Visoke noge, visoko uzdignut rep, dugačak i tanak vrat. Ocjenjivanje:
Ukupni dojam - oblik i veličina tijela - stav - glava i kljun - boja. Veličina prstena: 9 mm Grupa: Kokošasti golubovi
Baranjski golub
Podrijetlo :
Uzgojen u Baranji u prvom desetljeću dvadeset i prvog stoljeća.
Ukupni dojam:
Snažnog tijela, širokih prsiju, čarapast, elegantnog držanja s gotovo vodoravno nošenim repom.
Pasminska obilježja
Glava: srednje velika, izdužena, nešto uža između očiju, prema zatiljku lagano padajuća linija
prelazi u zatiljak. Najviša točka glave nalazi se iznad očiju.
Oči: narančaste, žive, s malom crnom zjenicom. Obočnice uske, neupadljive, sukladne boji
perja.
Kljun: srednje dužine, sjetao do taman u korelaciji s obojenošću.
Vrat: srednje dužine, širok u ramenima i blagog suženja prema glavi, podbradak dobro
zaobljen.
Prsa: široka, puna, snažna dobro zaobljena, nešto povišeno nošena.
Leđa: U ramenima široka, sužavajuća prema repu, lagano padajuća, relativno kratka.
Krila: snažna srednje dugačka, kraća od repa, dobro pokrivaju leđa i ne dosežu kraj repa
Rep: jedva srednje dugačak, zatvoren, gotovo vodoravan
Noge: srednje dugačke, dobro operjane (čarapaste) u koljenu lagano svinute, teži se ravnim, nokti u boji kljuna
dobro prekriveni perjem.
Perje: složeno, čvrsto, dobro naliježuće,
Obojenost
Bijeli, crni, crveni, žuti, plavi s krilnim prugama, tigrasti i špricani u naprijed navedenim bojama.
Grube greške:
Uska prsa, slabašno tijelo, preširoka prsa, slabe čarape, previsoko nošen rep, kratak ili predugačak vrat. Tanak i dugačak ili taman kljun kod bijelih, crvenih i žutih, viseća krila.
Ocjenjivanje :
Ukupan dojam – figura i držanje - gaće (čarape) - boja i crtež – kljun i nokti.
Veličina prstena: 10
|
